ŽIVOT U PROTOKU

Proteklih dana slušala sam summit na temu života u protoku. Okupilo se 40-ak svjetskih stručnjaka s područja znanosti (neuro-biologija, kvantna fizika, epigenetika, nutricionizam, aromaterapija….) i duhovnosti. Bila su nam dostupna predavanja najvećih svjetskih imena sa tih područja, a samo neki od njih su: Anita Moorjani, Neale Donald Walsh, Bruce Lipton,Dalai Lama, Joe Dispenza, Greg Braden, Anthony William, Andreas Goldemann, Deepak Chopra, Eric Pearl, Louise Hay, Alberto Villoldo, Ruediger Dhalke…...i mnogi drugi.

Iako je svatko od njih govorio o svom području djelovanja i svatko od njih postiže sklad i protočnost u životu na svoj način, postoji nekoliko stvari koje su apsolutno svima zajedničke i koje bi se mogle spojiti u jednu zajedničku cjelinu, a to su:

** svi mi smo čista svijest koja se materijalizirala u našem tijelu. Došli smo ovdje da bismo proživjeli iskustva. No, uslijed odgoja, sredine u kojoj smo odrastali, društvenih i kulturoloških uvjetovanja, nametnutih strahova….naša svjesnost se “sakrila”, povukla se u sebe. Ovo je jedna predavačica opisala pričom o glinenom Budi: “U nekom hramu stoljećima je stajao glineni kip Bude, kojem se klanjalo mnoštvo vjernika i posjetitelja hrama. Kip je trebao biti premješten u drugi hram i kad su ga radnici podigli da ga presele, kip je napukao. Brzo su ga spustili da vide kolika je šteta. No, kad su zavirili u napuklinu, vidjeli su da je Buda napravljen od zlata. Legenda kaže da su svećenici tog hrama htjeli sačuvati kip da ne strada u napadu na hram i zlatni kip Bude prekrili su glinom.” Pouka priče je da se u svakome od nas krije zlatni Buda i samo je potrebno skinuti slojeve gline da bismo zasjali u punom svjetlu.

** svaka naša misao je energija (u beskonačnom kvantnom polju to je frekvencija koja val pretvara u česticu, tj. u materiju). Misli stvaraju osjećaje u našem tijelu, koje ih u sebi pohranjuje kao percepciju misli i osjećaja (dolaze li iz ljubavi ili iz straha). To je percepcija na koji način mi gledamo na svijet oko sebe i na koji način svijet gleda na nas. Ta percepcija stvara naša vjerovanja (svijet je dobar ili loš) i na temelju tih vjerovanja kreiramo naše ponašanje prema sebi i drugima. Svojim svakodnevnim ponašanjem mi kreiramo naša iskustva i to je naša stvarnost. Dakle, najvažnije je osvijestiti kakve su nam misli- jesu li to misli straha, brige, krivnje,osuđivanja…..ili su to misli ispunjene ljubavlju, razumijevanjem, podrškom, prihvaćanjem…...Svatko od nas je odgovoran za kreiranje svoje realnosti.

I ovdje se ne radi o tome da zabijemo glavu u pijesak i ponašamo se kao da ratovi, glad, bolesti i sl. ne postoje. Da, postoje i oni su produkt misli i djelovanja straha. Ja sam svjesna da postoje, no nisu dio moje realnosti koju biram za sebe. Sve to samo promatram sa strane, bez bilo kakvih osuđivanja i prosuđivanja i znam da to nisu stvari i događaji koje biram u svom životu, pa niti ne živim tu realnost, nego potpuno drugačiju.

** nijedna promjena se ne događa preko noći. To je cjeloživotni proces koji zahtijeva predanost i upornost. Nije dovoljno pola sata dnevno meditirati, mantrati, vizualizirati, afirmirati ili što god drugo vam odgovara, a ostatak dana vrtiti filmove straha, nedostatka, osuđivanja….Važno je biti prisutan u sadašnjem trenutku i osvijestiti misli koje dominiraju našim umom, a onda ih svjesno mijenjati. To je trening! I kao i svaki drugi trening zahtjeva vježbanje. U početku će biti teško i izazovno, no što više vježbamo, to postaje lakše. Tada postajete prisutniji u svome tijelu i svjesniji svojih osjećaja i emocija, koje kreiraju vašu realnost.

** dopustite sebi biti najvažnija osoba u svom životu. Povežite se sa svojim unutarnjim Budom, s onim Božanskim u sebi, volite se, budite nježni prema sebi, uživajte u životu, radite ono što vas veseli, živite svu puninu života!

Ne radi se o tome da postanete ego-tripovi: “ja, ja i samo ja i nitko drugi osim mene). Ovdje se radi o tome da uživate u životu, te da svoju radost i sreću dijelite, jer vam je toliko dobro da to ne želite zadržati samo za sebe, nego to hoćete podijeliti sa svima u svojoj okolini, a i šire. Kada ste u miru i ljubavi sami sa sobom, tada tu energiju odašiljate i svuda oko sebe.

To je simbolika kada se kaže da masku s kisikom stavite najprije sebi, a tek onda drugima. Ako se sami sa sobom ne osjećamo dobro, ne možemo to pružiti niti bilo kome drugome.

Kako vam mogu dati čokoladu, ako ju ni sama nemam?

Kako vam mogu dati zagrljaj, ako sama sebe nisam zagrlila i doživjela taj osjećaj?

Kako bilo kome mogu pružiti ljubav i podršku, ako sebi to ne pružim i ne doživim to iskustvo?

Kako mogu prihvatiti vas, ako nisam potpuno i bezuvjetno prihvatila sebe?

** širite svoje svjetlo! Skinite sve slojeve gline i pokažite svoga zlatnog Budu i svom njegovom sjaju i raskoši!

Nakon svega što sam čula na Flow summitu, mogu samo biti beskrajno zahvalna svojoj Duši/ višem Ja/ Univerzumu/ Bogu što me doveo do ovog trenutka u kojem živim svoju svrhu s lakoćom, što sam u protoku, što se više ne opirem životnim izazovima, nego dozvoljavam sebi da budem to što Jesam. Sve rečeno je samo potvrda onoga što sam napravila u proteklih malo više od godinu dana, kad sam napravila kompletnu promjenu svog života (o tome sam pisala u prošlom tekstu “Moje iskustvo s Rekonektivnim iscjeljivanjem”).