top of page
Search
Nives Krivacic

Što je (za mene) strpljenje?

Koliko često čujete “Strpi se, ne može sve odmah! Strpljenje je vrlina! Strpljen-spašen! Strpi se, za sve je potrebno vrijeme!” i još hrpu sličnih riječi i rečenica ?

Koliko često sami sebi kažete da vam je strpljivost najveća lekcija koju je potrebno savladati na vašem putu rasta i napretka?

Koliko često sami sebe “šamarate”, jer niste dovoljno strpljivi, jer želite da se neke stvari dogode onom brzinom kojom biste vi to htjeli?

Koliko često sami sebe uvjeravate da se morate strpiti, jer manifestacija/aktualizacija je tu, samo što nije……pa nećeš valjda sad odustati kad ti je to nešto što toliko jako želiš tu, na dohvat ruke, a to nešto nikako da dođe, jer ti uporno vježbaš strpljenje.

Koliko često vam se dogodi da se neka promjena teže događa, što je više strpljenja potrebno za nju?

Koliko često osjetite duboko nezadovoljstvo unutar sebe, u svom tijelu, jer se morate strpiti dok se to nešto ne materijalizira/aktualizira?



Iskreno, ja sam to radila godinama. Godinama POKUŠAVAM UVJEŽBATI strpljivost, duboko nezadovoljna što mi ne ide kako sam zamislila. Sve su to bili jedan korak naprijed, dva nazad. I što sam više pokušavala “prisiliti” sebe da budem strpljiva, to sam više blokirala i samosabotirala sama sebe. Izvana sam bila vedra, smijala se (jer moraš držati visoke vibracije), a iznutra sam bila duboko nezadovoljna, jer sam uporno vjerovala da samo ako sam strpljiva, doći će do promjene i stvari će se pokrenuti. A zapravo se događalo to da su moje želje bile sve dalje od mene, jer ja strpljivo čekam i mantram da se ostvare.


I onda, prije nekoliko dana, nakon odslušane jedne radionice o energiji, poput šamara mi dolazi svjesnost koja energija se krije iza te riječi: STRPLJENJE=TRPLJENJE=patnja……trpi, pati i čekaj dok se ispune tvoje želje. A kako univerzum uvijek odgovara na naše želje, onda ti isporučuje situacije da još više vježbaš svoje sTRPLJENJE. U djeliću sekunde mi je postalo jasno zašto mi je to toliko teška lekcija za savladati. Čitavo moje biće je vrištalo da to ne želi, a moj um je uporno vjerovao kako je to neophodno.


SVE ŠTO RADIMO, RADIMO ZA SEBE I ZBOG SEBE, zbog onoga kako se želimo osjećati u svom tijelu. Ne idemo mi na krstarenje zbog krstarenja, nego zbog osjećaja koje to krstarenje izaziva u našem tijelu. Ne kupujemo novi auto zbog auta, nego zbog toga kako se naše tijelo osjeća dok je u tom autu. Ne jedemo čokoladu zbog čokolade, nego zbog ugode koju ta čokolada izaziva u našem tijelu. Dakle, apsolutno sve što radimo, radimo da bismo se dobro osjećali u svom tijelu. I mislim da je to najveća “kvaka” u cijeloj priči- imati svjesnost u tijelu, biti prisutan/prisutna u svakom trenutku i znati kako se tijelo osjeća. To je ono o čemu pričaju svi motivacijski govornici kad kažu da vizualiziramo i osjetimo u tijelu kao da je želja već ispunjena. I onda mi vizualiziramo, mantramo, osjećamo, zapisujemo…..pola sata, sat, a kad otvorimo oči, onda nas realnost opali po glavi, čekaju nas računi koje treba platiti, osoba na poslu koja se istresa na sve oko sebe, bolesni članovi obitelji (ili mi sami), gužva u prometu i hrpa drugih stvari koje nas izbacuju iz balansa. A mi moramo biti strpljivi, mantrati i čekati da se dogodi čudo i da se dobro osjećamo kad napokon stigne to krstarenje, taj auto ili čokolada.

Naše tijelo je vrlo inteligentno i ono nam u svakom trenutku poručuje kako se osjeća, no um je taj koji vrti svoj film i ne dozvoljava tijelu da se izrazi. I umjesto da se iz uma prisiljavamo na sTRPLJENJE, pitajmo tijelo što želi, pitajmo ga što mu je potrebno u ovom trenutku SADA da bi se dobro osjećalo. Što možemo sada, ovoga trenutka biti i napraviti da bi se tijelo dobro osjećalo i da bi se radovala svaka naša stanica? I onda to i napraviti, koliko god možda djelovalo ludo. Ponekad će nas tijelo pozvati da zapjevamo i plešemo, ponekad će to biti neka dobra komedija, ponekad da se zašuškamo ispod dekice, nekad će nas snažno pozvati da prošetamo ili vježbamo, što god. Najvažnije je da znamo kako se želimo osjećati u svom tijelu i da smo svjesni tog osjećaja unutar sebe. Imamo tu moć da u svakom trenutku možemo izabrati nešto drugo da bismo se dobro osjećali.

Upravo dok ovo pišem, sjetila sam se jedne situacije od prije 4-5 godina, dok sam još radila u trgovačkom centru. U ovo predblagdansko vrijeme vrlo izazovno je raditi kao blagajnica ispred koje je red od dvadesetak ljudi kojima se jako žuri, koji su nervozni i kojima je blagajnica kriva za sve njihove probleme. Naravno, blagajnica mora biti strpljiva sa svim kupcima, bez obzira kako se oni ponašali. Da bih mogla preživjeti sav taj stres, sama sa sobom sam osmislila jednu igru- svakom kupcu koji mi je došao na blagajnu, u mislima bih stavila na glavu one rogove jelena ili kapicu djeda mraza ili crveni nos klauna ili bih zamislila neku fora odjeću na njima……nije bilo bitno što, važno da bih se unutar sebe nasmijala, tako da se taj osmjeh vrlo često odražavao na mom licu i odašiljao svoju energiju. Tada mi je jedina misao bila da preživim dan, no danas mi je jasno da sam (nesvjesno) slijedila svoj unutarnji poziv da se osjećam dobro u svom tijelu, bez obzira na vanjske okolnosti.


Iako u ovom trenutku nisam na krstarenju, niti imam novi auto, a nemam čak ni čokoladu (hahaha, pojela sam ju), moje tijelo zna kako da se dobro osjeća sada i nije potrebno da strpljivo čekam nešto izvana da bi me usrećilo. Svako zamišljanje i vizualiziranje tijelo osjeća sada, jer postojimo jedino u sadašnjem trenutku. Prošlost je završila, više je nema, a budućnost se još nije dogodila. Kad pomislim na krstarenje, sada se širi ugoda kroz moje tijelo, nije potrebno da strpljivo čekam kada će se ta ugoda dogoditi.

A kad je tijelo sretno i uživa, onda mu univerzum daje još više toga da može uživati i slaviti život u sebi. I zato moje krstarenje i čokolada neće biti nešto što mi je došlo kao nagrada nakon strpljivog čekanja, nego vjetar u leđa da se još više veselim i uživam u svakom trenutku, to će biti potvrda moje radosti i dobrog osjećaja.


Budite prisutni u svome tijelu, budite u sadašnjem trenutku! Sve što poželite, možete osjetiti da imate sada, uživajte u tom osjećaju i onda će taj osjećaj i postati vaša realnost. Neka se svaka stanica u vašem tijelu raduje, pleše i birajte da se osjećate dobro! Nije potrebno strpljenje da bi se sada osjećali dobro, sve što poželite je već tu, samo dozvolite da vam se pokaže.

Uvijek možete (ponovo) izabrati kako se želite osjećati!







46 views0 comments

Comments


bottom of page