U životu svi prolazimo kroz situacije koje nam se sviđaju, no isto tako i kroz one koje nam se ne sviđaju. U onim lijepim uživamo i željeli bismo da nam se samo takve situacije događaju. No, događaju se i one koje su nam manje lijepe i u kojima baš i ne uživamo. To su te lekcije na putu, koje smo kao duša odlučili savladati i naš je izbor koliko će nas “opaliti po glavi” dok naučimo svoju lekciju. E pa upravo me jedna takva “situacija” ovih dana doslovno “tresnula po glavi”, kao da me netko toljagom odvalio. I koliko god mi se nimalo ne sviđa, koliko god je izazovno, toliko je i osvještavajuća i u sebi nosi veliku lekciju. No, krenuti ću od početka kako su se stvari odvijale. Prije nekoliko mjeseci obavila sam jednu malo veću kupovinu, no tom prilikom mi je zatajeno da postoje neki nedostaci na predmetu kupovine. Kad sam to otkrila, već je bilo prekasno za promjenu odluke, a osoba s kojom sam sklopila ugovor mi je vrlo uvjerljivo tvrdila da je rješavanje problema u toku, da su sve radnje i koraci poduzeti, te se samo čeka da “institucije odrade svoj dio posla”. Osim mene, u istoj situaciji se našlo još nekoliko ljudi i svima nam je “servirana” ista priča. I svi smo na nju nasjeli, jer znamo kako radi naša birokracija, te koliko se čeka da se neke stvari riješe. No, bez obzira na sve, nekako mi je sve to bilo čudno i moj unutarnji glas me je ponukao da se sama osobno obratim jednoj od institucija koje se čekaju da odrade svoj dio posla. Njihov odgovor me šokirao, no u isto vrijeme sam znala da dotični nije ništa poduzeo po pitanju rješavanja nedostataka, tj. da meni (a i ostalim sudionicima) isporuči ono što sam platila. To je trenutak u kojem se podiže ogromna ljutnja, bijes, osuđivanje, samoosuđivanje, samokritiziranje i još hrpa drugih emocija niskih vibracija. Sama sebi sam djelovala poput vulkana koji eruptira. Bila sam ljuta kako netko može biti takav prevarant, lopov, manipulator….i još neka druga imena koja nije baš lijepo za čuti. Onda sam bila bijesna sama na sebe kako sam mogla biti tako naivna i nasjesti, što mi je sve to trebalo, zašto se nisam bolje raspitala prije…..uglavnom, tipična priča žrtve i jadna ja, drugi su mi krivi. U svemu tome važno je da sam sama sebi dozvolila biti u tom stanju. Dozvolila sam sebi osjetiti i proći kroz svaku tu emociju, dozvolila sam si izraziti se. Kada se pojave takve emocije, najgore što sami sebi možemo napraviti je da ih potiskujemo i pokušavamo negirati. Tada ih samo zakopavamo još dublje u sebe. To nisu “negativne” emocije, kako ih volimo nazivati. Ne postoje pozitivne i negativne emocije, postoje samo emocije, a mi smo ti koji im dajemo predznak “dobrih ili loših”. One su jasan pokazatelj kojim nam tijelo govori gdje nismo u prirodnom balansu. Tek kad osjetimo i propustimo kroz tijelo svaku emociju, dolazi do njene integracije i tada možemo djelovati. Tako je bilo i meni. Činjenice su takve kakve jesu i njih ne možemo promijeniti. Mogla sam zaglaviti u energiji optuživanja, zamjeranja i osuđivanja, no iz te energije teško da bih išta mogla promijeniti. Nakon što sam sve to propustila kroz sebe, vratila sam se u stanje balansa i tek sada mogu djelovati. Prvi korak je preuzeti odgovornost za svoje postupke i vidjeti što mogu napraviti. Najprije sam prihvatila stanje kakvo je, povezala sam se s ostalima koji su oštećeni i poduzela pravne korake da se cijela situacija riješi mirnim putem. Odlučila sam zauzeti se za sebe i ono što mi je važno. Moja duša je odlučila proći kroz to iskustvo i dotični gospodin je bio samo instrument koji mi je to i omogućio. Nikako ne opravdavam njegove postupke, on je samo jedna duša koja je zaglavila u blatu tame i ne zna drugačije, misli da će sebi pribaviti korist manipulirajući i varajući druge ljude. Ja mu iz dubine svoje duše želim da pronađe svoje duboko zakopano svjetlo i da više nikada ne radi na štetu drugih ljudi. Cijela situacija je meni osobno velika lekcija koja mi pokazuje da je sva moć u meni, te da imam povjerenje da me život podržava, bez obzira na težinu situacije. I ako samo zastanem na trenutak, umirim se i prisjetim svih teških situacija koje sam prošla u životu, dobivam vrlo jasan uvid da se sve uvijek riješilo. Koliko god bilo teško i izazovno, koliko mi se na trenutke činilo da neću preživjeti, da ne mogu podnijeti tako težak teret, sve se uvijek riješilo, sve je prošlo. Život nas uvijek podržava i uvijek radi za naše najveće dobro. A budući da je sve energetski povezano, spoznaja ja sam na toj razini pomogla ne znam koliko ljudi da se zauzmu za sebe i ne dozvole manipulatorima da upravljaju njima je neprocjenjiva. To nam govori i izreka:
“Kada leptir zamahne krilima na jednom kraju svijeta, na drugom se pokrene uragan!” Zato sam ja zahvalna čitavim svojim bićem što sam pokrenula “uragan”.
