Svi mi imamo svoje izazove, koji nam se uglavnom čine tako strašni i nerješivi, da mislimo da se događa smak svijeta. Mislimo da su naši problemi najveći, nitko nas ne razumije, cijeli svijet kao da se urotio protiv nas.
No, zastanite na trenutak i upitajte se je li to stvarno tako. Zar vam ta situacija stvarno ugrožava život i opstanak? I naravno da će odgovor u 99% slučajeva biti NE. Naše misli su te koje stvaraju dramu, koje zamišljaju najgore moguće scenarije i onda si pod obavezno i privlačimo ono što ne želimo. To je zakon svemira, iste energije se prepoznaju i privlače.
U tim trenucima najvažnije je da smo svjesni izazova u kojima smo se našli i da znamo da rješenje situacije ovisi isključivo o nama i kako ćemo na nju reagirati. Sve su to prilike za rast i jasni pokazatelji kada radimo nešto protiv sebe, kada nismo u miru i balansu. I izazovi će uvijek postojati da nam pokažu gdje se nalazimo, kojih uvjerenja se čvrsto držimo i ne puštamo ih.
I sama sam se nedavno našla u situaciji da sam se uhvatila nekih očekivanja i pokušaja kontroliranja onoga što ne mogu kontrolirati, pa je nastala drama. Naime, nedavno sam preselila u novi stan i uvjerenje na koje sam se “nakačila” bilo je : “Sve što je moglo ići ukrivo u vezi stana, išlo je ukrivo!”. Najprije se sve otegnulo puno duže nego što sam si zamislila da bi trebalo trajati, onda neke stvari nisu bile gotove na vrijeme, onda ti majstor obeća da će doći napraviti ono što treba, ja sve obaveze prilagodim njemu, a on se ne pojavi, pa vidiš kako su neki radovi loše napravljeni, pa je ljeto i godišnji su i na neke stvari moraš čekati još duže nego inače, pa pomičem sve planove koje sam imala, jer moram biti ovdje prisutna, pa ne ide onako kako sam si zamislila…….bla, bla, bla…..prava drama.
A zatim, trenutak osvještavanja i promjena percepcije. Budući da sam ja kreator svoje realnosti i da biram kako se želim osjećati, pitam sama sebe:
“Želim li se tako osjećati? Biti u stresu i kriviti sve oko sebe što nije onako kako sam si umislila da bi trebalo biti? Naravno da ne želim!
Jesam li u svom novom stanu, koji ima sve uvjete za normalan život i koji mi je baš super? Apsolutno da!
Hoće li svijet propasti što će mi ormari biti montirani deset dana kasnije? Neće! Imam priliku da sve radim polako, u ritmu koji odgovara mom tijelu, bez velikog umaranja i vremenskog ograničenja.
Što se dogodilo kada sam promijenila planove? Baš ništa! Sve što sam htjela obaviti sam i obavila.”
Svaki izazov nosi svoju lekciju. Moja je bila da kad god pokušavam kontrolirati stvari i ne dozvoljavam da se događaju svojim prirodnim tokom, tada štetim samo sebi. Je li majstora briga što se ja nerviram? Naravno da nije. Čovjek radi svoj posao onako kako si organizira da je najbolje za njega. Sviđa li se to meni ili ne, to nije njegov problem. To je moj problem i kako ću reagirati na njega.
Ovo je i lekcija puštanja, tj. koliko sam spremna pustiti da se stvari događaju svojim prirodnim tokom. Tek kad sam otpustila kontrolu i promijenila percepciju svojih misli, sve je bilo riješeno u najkraćem roku. Ormari su gotovi i sada uživam u pražnjenju kutija, te da za svaku stvar pronađem najbolje mjesto za nju. Sada uživam u laganom razvrstavanju i slaganju odjeće i knjiga.
I spoznaja da promjenom svojih misli mi mijenjamo kompletno iskustvo svoga života. Samo i isključivo naše misli su odgovorne za to na koji način doživljavamo život. O našim mislima ovisi živimo li u strahu i osuđivanju ili u miru, ljubavi i povjerenju.
コメント